VIŠI sud u Novom Sadu je dana 17.06.2025. godine doneo presudu kojom su obavezani tuženi Akcionarsko društvo za upravljanje javnom železničkom infrastrukturom „Infrastruktura železnice Srbije” Beograd i Republika Srbija da tužiocima solidarno isplate na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove usled smrti bliskog lica.
Mladen Nenadić / Foto Tanjug
Presuda u korist tužioca a protiv tuženih, nedvosmisleno govori u prilog tome da su Infrastruktura železnice Srbije bili dužni da obezbede njeno redovno održavanje i blagovremeno otklanjanje opasnosti, kao i da nije postupila u skladu sa tim obavezama. Naprotiv, predstavnici tog preduzeća, konkretno Nebojša Bojović i Milutin Milošević, potpisali izveštaj u kome se tvrdi da je objekat bezbedan za korišćenje, iako je postojao zvaničan interni elaborat koji ukazuje na rizike i konstruktivnu nestabilnost.
Istovremeno dok Viši sud u Novom Sadu utvrđuje istinu na osnovu parničkog postupka, tužilaštvo za organizovani kriminal, na čijem je čelu specijalni tužilac Mladen Nenadić, nastavlja da sprovodi jednu od najperfidnijih pravosudnih sabotaža u novijoj istoriji Srbije. Dokumenta koja nedvosmisleno pokazuju da su upravo Nebojša Bojović i Milutin Milošević, u tom momentu lica odgovorna za bezbednost Infrastruktura železnica Srbije, svojim potpisima i garancijama pokrili opasnu konstrukciju i izričito tvrdili da je objekat bezbedan, ne samo da nisu postala deo krivičnog postupka, već su namerno izuzeta iz predmeta.
Time je Nenadić, po direktnom nalogu Zagorke Dolovac, odlučio da ne goni one koji su sudski već proglašeni za uzrok tragedije. Umesto da se pred lice pravde izvedu najodgovorniji, predmet je prebačen u ruke čoveka koji se lično, u privatnim i društvenim okolnostima, sastajao sa ključnim akterima te iste tragedije, nazdravljao sa njima vinom i delio stolove, dok su porodice poginulih čekale bar jedno izvinjenje.
Po ovom pitanju oglasio se i ministar pravde, Nenad Vujić.
– Kada govorite o određenim druženjima, fotografijama, minimum koji se traži u sudskim postupcima je da je svako lice iz sistema pravosuđa koje se nađe u ovakvoj situaciji, mora da se izuzme iz datog predmeta, bilo da je tužilac bilo da je sudija – naglasio je Vujić, kometarišući fotografiju na kojoj su pored ostalih, Nenadić i dvojica aktuelnih funkcionera „Železnica Srbije“ u vreme pada nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novoj Sadu 1. novembra 2024. godine, a koji su u međuvremenu su podneli ostavke.
Na tu inicijativu, međutim, odgovora nema. Javno tužilaštvo, odnosno Zagorka Dolovac kao republički javni tužilac, do danas nije reagovala.
Dokument kojim su Bojović i Milošević tvrdili da je železnička stanica u potpunosti bezbedna, ne samo da nije sporan u parničnom postupku, već je i ključni osnov za obeštećenje. Taj isti dokument, međutim, u krivičnom predmetu nikada nije uvršten u dokaze. Umesto toga, krivična istraga je vođena bez njega, a lica koja su tim dokumentom potvrdila lažne tvrdnje o bezbednosti, do danas nisu ispitana ni procesuirana.
Na saopštenje suda do visini naknade štete, koja je u najmanju ruku skandalozna, reagovao je advokat i predsednik Narodne stranke Vladimir Gajić, zahvaljujući kome je javnost i došla do podataka o odgovornosti Bojovića i Miloševića.
– Pretpostavljam da je visina tužbenog zahteva bila veća od dosuđenog iznosa u ovoj prvostepenoj presudi. Po mom mišljenju, naknada štete u ovom slučaju morala bi biti znatno veća. Učestvovao sam svijevremeno kao punomoćnik porodica koje su bile oštećene pogibijom na Ibarskoj magistrali u slučaju atentata na Vuka Draškovića kada je poginulo 5 osoba. Srbija je platila štetu od po 250.000 evra svakoj porodici. Mislim da to treba da bude mera – navodi Gajić.
U svim dosadašnjim javnim nastupima Nenadić nije demantovao veze sa licima koja su sada, po sudskoj presudi, utvrđena kao odgovorna. Isto tako, nije ponuđeno nikakvo objašnjenje zašto su iz predmeta izuzeti dokumenti koji su bili ključni za utvrđivanje uzročno-posledične veze između službenog delovanja i tragičnih posledica. Jedino što je tema prozapadnih medija jeste da je iznošenje dokaza koji menjaju čitavu perspektivu na pad nadstrešnice – pritisak na tužilaštvo.