POSLEDNjIH dana prozapadni mediji preplavljeni su člancima u kojima se Bojana Savović, zamenica Višeg javnog tužioca u Beogradu, predstavlja kao žrtva progona u tužilaštvu.
Foto Ž. Knežević
Prema toj medijskoj verziji, Dolovac i „režimski“ deo tužilaštva navodno vode koordinisanu hajku protiv Savović, kako bi je kaznili zbog javnog istupanja i kritike vlasti.
Međutim, činjenice iz čak 11 disciplinskih postupaka pokazuju potpuno suprotnu sliku.
Ono što je istina jeste da Dolovac i predsednik Visokog saveta tužilaca, Branko Stamenković, godinama stoje iza sistema zaštite koji je Savovićku spasio od bilo kakve disciplinske sankcije u čak jedanaest predmeta. U tim predmetima, disciplinska komisija pod njihovim uticajem redovno je nalazila formalne izgovore ili proizvoljna tumačenja da Savović nije prekršila član 115. Zakona o javnom tužilaštvu, iako je obilje dokaza pokazivalo suprotno. Javni nastupi sa političkim poruka, učešće na tribinama političke inicijative „Proglas“, podrška protestima i blokadama, fizičko blokiranje ustanove u kojoj radi, i sve to uz predstavljanje u zvanju javne tužiteljke.
Izjave kao što su :„Car je go. Ovo ništa ne valja i mora nešto pod hitno da se menja. Finansijsku pljačku koju su izveli nad nama bih im nekako i oprostila. Ali nikako ne smemo da im oprostimo vrednosnu pljačku, taj sunovrat vrednosti koji su nam nametnuli;“ možda zvuče populistički i u svrhu očigledne predizborne kampanje koju vodi politička inicijativa Proglas, a gde je Savovićka i jedan od osnivača, ali izgovorene sa pozicije javnog tužioca, ne magu se tumačiti kao sloboda govora ili nepristrasni javni nastup. One predstavljaju jasnu političku poruku, usmerenu ka kritici vlasti i mobilizaciji podrške opozicionom političkom narativu.
Ipak, uprkos tome, u svakom od 11 predmeta disciplinska komisija je Savović oslobađala od odgovornosti.
Najzad, kada je podneta nova prijava, prozapadni mediji blisko povezani sa odmetnutim delom tužilaštva pod kontrolom Zagorke Dolovac kreću u koordinisanu kampanju. U člancima, kolumnama i televizijskim gostovanjima, Savović se ponovo predstavlja kao tužiteljka pod „brutalnim pritiskom vlasti“, a Zagorka Dolovac kao jedna od onih koji je progoni. Ovim se svesno izvrće istina da Dolovac nije njen progonitelj, već je njen najveći zaštitnik.
Svrha ove medijske operacije je dvostruka. Prvo, da se javnost unapred ubedi da je svaka disciplinska prijava protiv Savović politički motivisana, čime se svi dokazi protiv nje automatski relativizuju. Drugo, još važnije, da se kreira alibi za Dolovac, jer kada prijava bude odbačena, što je očekivani ishod, taj potez će se predstaviti kao dokaz „nezavisnosti“ i „otpora pritiscima vlasti“, a ne kao nastavak kontinuirane zaštite koju ona uživa.
Takva manipulacija je u ovakvim koordinisanim akcijama kriznog PR viđena već više puta. I na taj način se spajaju interesi opozicionog političkog bloka i kontrolisanog dela pravosuđa, sa ciljem da se Savović sačuva kao njihov medijski i politički kapital.
Pri tome, suštinska činjenica ostaje nepromenjena, Savović otvoreno krši zakon koji joj zabranjuje političko delovanje. Njeno učešće na političkim skupovima „Proglasa“, podrška protestima i blokadama, koje su takođe političkog karaktera, izjave o „pljački“ i „sunovratu vrednosti“, sve to predstavlja upravo ono od čega bi tužilac morao da se uzdrži. Kada institucije to ignorišu, a mediji takvo ponašanje predstavljaju kao „borbu za pravdu“, javnost postaje žrtva sistemske obmane.
Zato predstojeća odluka disciplinske komisije, bez obzira na ishod, neće biti test nezavisnosti tužilaštva, jer je ishod već unapred isplaniran. Ako prijava bude odbačena, mediji će to predstaviti kao „pobedu pravde“ i dokaz da Dolovac nije pod kontrolom vlasti. Ako bi pak bila prihvaćena, biće vođena tako da se postupak razvuče i završi bez ozbiljnih posledica. U oba scenarija, Savović ostaje zaštićena, a javnost dobija novu dozu pažljivo upakovane dezinformacije.
Ovaj mehanizam – zaštita iznutra i medijska gluma spolja – ne služi pravdi, nego politici. I dok god traje ova simbioza, neće biti ni stvarne odgovornosti za tužioce koji svoj položaj koriste za politički aktivizam.