ONI koji su već jednom unazadili Srbiju sada žele da se vrate, ali ne kroz izbore, već nasilnim putem.

Foto: Printskrin/Detektor laži
Đilas i njegovi poslušnici traže Đilasovu vladu, bez podrške naroda, bez izbora, bez ikakvog legitimiteta. Šta je cilj? Ponovno preuzimanje vlasti i nastavak pljačke državne kase, baš kao što su to radili godinama unazad.
Dok se kriju iza fraza o demokratiji, jasno je da njih demokratija ne zanima. Ako ne mogu da pobede na izborima, pokušaće da vlast osvoje bez volje naroda.
Zato nije na odmet podsetiti se šta se dešavalo kada je Đilas već imao vlast u svojim rukama i kada je upravljao Beogradom i kakve su afere obeležile njegovu vlast.
Softver plaćen 10 miliona evra – nikada nije proradio
Još 2009. godine, Đilasova vlast je kupila softverski sistem SAP ERP za upravljanje gradskim službama, vredan skoro 10,4 miliona evra. Problem je što sistem nikada nije proradio, a Beograđani su ostali bez tog novca.
Ugovor je više puta menjan i povećavan, a kada je sve bilo gotovo – softver je ostao neiskorišćen.
Najskuplji most u Evropi, a nema ni pristupne puteve
Most na Adi, projekat Đilasove vlasti, trebalo je da košta 90 miliona evra, ali je njegova cena skočila na 400 miliona evra!
Time je postao najskuplji most u Evropi u odnosu na svoju dužinu, i to bez završenih priključnih puteva.
Za te pare, Beograd je mogao da dobije dva ili tri mosta, ali umesto toga dobili smo besramno preplaćen projekat.
Čuvena afera „podzemni kontejneri“, 6 miliona evra bačeno u vetar!
Podzemni kontejneri, za koje je Grad Beograd pod Đilasovom vlašću dao šest miliona evra, završili su kao trulež pod zemljom.
Projekat je trebalo da učini Beograd modernim gradom, ali je na kraju bio predmet kriminalnih radnji, zbog čega su 2014. godine uhapšeni direktori i izvođači.
Iako su kontejneri plaćeni papreno, mnogi od njih nikada nisu ni stavljeni u funkciju.
BusPlus – privatni biznis na račun građana
Uvođenje BusPlusa bio je još jedan način da se iz beogradskog budžeta prelivaju milioni u privatne džepove.
Posao je dodeljen firmi „Apeks“, i to bez poštovanja Zakona o javnim nabavkama.
Građani su praktično plaćali privatnoj firmi za vožnju gradskim prevozom, dok su prihodi grada od prodaje karata znatno smanjeni. Sramno!
Đilasovo samoreklamiranje – 68 miliona dinara za promociju vlasti
Dok su se gradski problemi gomilali, Đilasova vlast nije štedela na sopstvenom imidžu.
Na reklamne kampanje potrošeno je 270 miliona dinara, od čega je čak 222 miliona dato za produkciju TV emisija koje su promovisale gradske funkcionere.
Dok narod Srbije traži odgovornost i bolju budućnost, Đilas pokušava da se vrati na vlast bez izbora i bez podrške građana.
On i njegovi saradnici su već pokazali kako vladaju – rasipajući novac, uvodeći sumnjive projekte i stavljajući sopstvene interese ispred interesa građana.
Da li ćemo im dozvoliti da ponove isti scenario?
(Alo)